Description
Knjiga „Ja, džukela“ Borisa Škarice, oprezno podnaslovljena kao “Hronika & antihronika”, prvenstveno je zbirka priča koja bi se, u nešto fleksibilnijem razumijevanju književnih žanrova, mogla prihvatiti i kao autobiografski roman. Od uvodne autorove autorefleksije “Hoću pisati”, gdje se već prvom rečenicom naglašava: “Hoću da, poslije svih početaka, počnem i da pišem, a šezdeset mi je godina. Koliko god bila čudna i neobična, ova ideja mi je sasvim prihvatljiva, možda zbog toga što su u mom životu oduvijek dominirali počeci, …” U kasnijim pripovjedačkim dionicama otvaraju se široki pričalački prostori u kojima ni jednog trenutka ne posustaje nesvakidašnja autentična magija priče i pričanja.
– Hadžem Hajdarević
Dominik Moisi u sjajnoj studiji Geopolitika emocija tvrdi da je 20. stoljeće bilo stoljeće ideologija, a da je 21. stoljeće identiteta. U umreženom svijetu sveopće povezanosti bitno je istaknuti svoju individualnost, svoju razliku i osobnost, što možemo učiniti svakim svojim aktom ukazujući na slojevitost vlastitoga bića. U tom smislu, knjiga dr. Borisa Škarice, kao akt otkrivanja sebe kroz riječ, predstavlja jedan nesvakidašnji pohod u maglovite dubine sebstva. Taj pohodna vlastiti život – podjednako bogat i težak, istovremeno smislen i preokupiran pitanjima bez odgovora – jednako je književni koliko i psihoanalitički..
– Hamza Ridžal
